Kad seljanka ZAZVJEZDI
Stari ljudi bili su jako pametni kad su smišljali poslovice na ovu temu, što mi dokazuje da se nisam samo ja susretala sa ovakvim primjerima. Već odavno postoji ova teorija, a ja ću je samo na svoj način razraditi.
Naravno da se ne misli na čovjeka koji živi časno svoj život na selu i naravno da okolina i mjesto stanovanja ne određuju stupanj okorjelog zla u nečijem biću.
Poznati pojam je i „seljačka inteligencija“, koja je velikim dijelom urođena, ali i usvojena načinom života i surovog preživljavanja. Tko se nije susreo u svojem životu sa takvim ljudima, teško da će se moći nositi s njima. Ubrzo će vas povući na svoju razinu te spustiti ispod sebe, a vi se nećete snaći. Sad se postavlja pitanje, kako ih prepoznati? Teško, iskreno rečeno. Više puta sam se susretala s takvim profilima kako u privatnom tako u poslovnom svijetu. I prepoznam ih tek kad me „preveslaju“. Ali, priznajem to su najumiljatija i najdivnija stvorenja, a ja padam na to. Mislim, dok ne dođu do cilja ili dok ne dođu do prilike za realizaciju svog cilja. A moto je „gazi preko leševa“.
Ako malo bolje analiziramo takve ljude, ja ih i razumijem, ne podržavam nikako, ali mogu im ući u glavu i shvatiti zašto to rade. Ovaj put pisat ću o ženskom rodu, mada vrijedi za oba spola. Postoje dvije vrste seljanki. Jedne su obrazovane, a druge neobrazovane. Zapravo, ne znam što je gore. Jedna i druga imaju visoko postavljene ciljeve. Jedna je smatrala da će obrazovanjem doći do toga što želi, pregaziti svakog tko im se nađe na putu za svoj komadić neba. A ove druge će metodama uličarki probijati barikade. Jednu „loži“ moć, a drugu slava.
Prva smatra da se nije školovala da bi do moći, a ujedno i para, dolazila na uličarski način, preko svoga tijela. Ona svoju karijeru gradi lukavo i smišljeno. Ona želi vladati, jer moć za kojom teži daje joj sigurnost da neće morati nazad na selo. A tu su i pare naravno, koje služe za opstanak na poziciji. Međutim, ove jadne neuke, traže slavu, pa su osmislile na taj način doći do para. Tako dolaze do nekog samoprozvanog frajera, sa parama, pa misle da će to biti njihovo. Svjesne su da se nisu školovale, pa da neće same svom pameću i sposobnostima dostići cilj. Ako im je priroda slučajno podarila barem prosječnu ljepotu, to će biti karta na koju će igrati.
Uvijek ima glupana kojima treba trofej s kojim će se pohvaliti, a pritom misleći da je on baš taj, jer ga je ona tako uvjerila, baš ga voli, najčešće do posljednje marke. Takve svoje sponzore, koje stječu godinama ne odbacuju od sebe. Kriju ih u sadašnjosti, jer nikad ne znaš do kada će im trenutni „jelen“ biti odan, a treba se od nečega i živjeti. Nemojte misliti da su to neki muškarci koje bi poželjela iti jedna realizirana, obrazovana i samosvjesna žena, ti su slični kao i one, isfrustrirani paćenici. Ove koje preko moći dolaze do slave, mislim da su ipak malo gore od ovih, jer su spremne na sve i ne prezaju ni pred čim. Surova borba za opstanak. One nikad nemaju sigurnost i zato su stalno na oprezu. One su svjesne da ne ovise samo o sebi već da im treba druga osoba za opstanak. One kao sličice mogu kotirati na tržištu dok su mlade, jer uvijek u promet ulaze mlađe. Znaju one to, zato se valja i što brže udati i djecu roditi, tako se barem donekle osiguraju. Kako će se vratiti u selo pohvaliti, a nije došla u BMW-u?
Da ne zaboravim, te neke koje uspiju u svojim ciljevima, kada se udaju, ostavljaju slavu, jer im više nije bitna, to je bilo samo sredstvo do cilja. Tada postaju brižne majke, kućanice, zatvorenice, ali kad dođe u posjet svome selu, pokaže svu raskoš koju krije u svoja četiri zida, jer nije baš da smije vani kad želi.
Svatko ima pravo na svoj odabir života i meni je drago kad se ljudi pronađu i kad su sretni. Samo ovakvi loši primjeri, nikad neće biti sretni i uvijek će biti zli. U konačnici i svojem će djetetu najvjerovatnije savjetovati isti put, jer da su znale drugačije i sebe bi usmjerile.
Pa eto, živio seljakluk koji je oko nas! Uvijek ga je bilo i uvijek će ga biti!
Piše: Antonija Radić
