ZADOVOLJNA: Ivana, Vi ste žena koja godinama opstaje u muškom društvu. Kako?

Ivana Marić: Ignorišem šovinizam. Kada ne priznajete nešto, onda nemate taj problem. Nisam nikada dozvoljavala da me se omalovažava jer sam žena, čak sam to koristila kao prednost, ne dozvoljavajući da me stave u okvire ili potisnu. Uvijek sam znala da se izborim za svoje mjesto i to što sam žena me učinilo mnogo jačom.

ZADOVOLJNA: Jeste li feministica?

Ivana Marić: To je malo nezgodno pitanje… 🙂 Ja sam neko ko se bori za prava svih, ali pošto pripadam ženskom rodu, onda se borim više za žene. Nisam za to da nam se daju prava koja ne zaslužujemo, ali se borim za sve ono što nam pripada.

ZADOVOLJNA: To što ste žena je li Vam pomoglo, ili odmoglo da se ostvarite u karijeri?

Ivana Marić: Iako se moje zanimanje i sve što je vezano za politiku tumači kao muški posao, meni je pomoglo. Lakše kada se na bilo koji način izdvajate, pa i po tome što ste žensko. Muškarcima je teže. Mi vidimo ovih 90% muškaraca koji su uspjeli u politici, ali ne vidimo sve one koji nisu uspjeli. U odnosu na žene njih je mnogo više, ali u odnosu na muškarce koji nisu uspjeli, omjer je isti. Žene ne vole politiku i ne vole da se zalažu. Stvaramo pogrešnu percepciju, tjerajući žene u politiku mimo njihove volje. Na lokalnom i kantonalnom nivou, u politici možete raditi mimo velikih odricanja. Ali, ako ćete se ozbiljno baviti politikom, jako je teško imati porodicu i malu djecu. Morate mnogo putovati i utrošiti mnogo prekovremenih sati. Najuspješnije političarke ili imaju odraslu djecu, ili ih nemaju nikako i sve svoje vrijeme troše na posao.

ZADOVOLJNA: Jesu li muške kolege sklone da svoje neznanje prikrivaju sexizmom i šovinizmom?

Ivana Marić: Jesu, onoliko koliko im mi dozvolimo. Ljudi koji su nezadovoljni i nemaju dovoljno znanja, na sve načine pokušavaju diskreditovati ljude koji znaju više od njih i to na osnovu izgleda, spola, ili bilo čega drugog. Ali, ja se ne uzrujavam na te komentare.
Kod nas je u tradiciji da se tolerišu neprimjerena pitnja; da li je žena gospođa ili gospođica, slušaju l’ vam djeca, je li vam sex dobar itd… Ali, tome mnogo doprinose i žene koje nisu jedinstvene u stavu da li u formalnoj i poslovnoj komunikaciji dopuštamo komplimente, odmjeravanje, smješkanje i intimna pitanja, ili ne.

ZADOVOLJNA: Koliko su naše žene izložene sexizmu, na tržištu rada?

Ivana Marić: To je mnogo prisutno. Prvo, žene manje zarađuju od muškaraca, iako imamo zakon iz komunističkog perioda, koji podrazumijeva da žene ne smiju manje da zarađuju, ali u privatnim firmama to nije slučaj. U psihologiji žena, patrijarhalnim odgojom nam je usađeno da mi ne tražimo previše i ne zahtijevamo, odustajemo ranije i ne cijenimo sebe toliko koliko se muškarci cijene. Žene su mnogo samokritičnije od muškaraca.
Ne postoje ženski problemi. Ako imate socijalne i ekonomske nedaće, to pogađa cijelu porodicu; i vašeg muškarca i mušku djecu. Ne treba samo da se žene bore za ženska prava, to su u konačnici prava porodice, pa i društva. Na svim nivoima vlasti, i muškarci i žene treba da se bore za prava.

ZADOVOLJNA: Treba li titule i zvanja prevoditi u ženski rod?

Ivana Marić: To bi stručnjaci trebali da odluče. Ali, smatram da je to neophodno zbog generacija koje dolaze. U ženskom rodu su tradicionalna ženska zanimanja: babica, učiteljica, sekretarica… ali, niko za muškog akušera ne kaže da je babica. Ako kažemo sekretar, to ima sasvim drugo težinu od sekretarice. Ne treba usiljeno insistirati na gender formama, ali ih ne treba ni zanemariti u potpunosti.

ZADOVOLJNA: Jesu li žene u politici marionete muških političkih kolega?

Ivana Marić: U BiH uglavnom jesu marionete. Jako je mali procenat samostalnih političarki, za koje znate da razmišljaju svojom glavom i da su tu zbog svor rada, tuda i napora. Nažalost, većina je onih koje neće ništa kazati ili uraditi dok ne dobiju naredbu s vrha. Kad čujete Dušanku Majkić ili Borjanu Krišto, vi vidite da je to po instrukcijama; s druge strane, kad čujete Aleksandru Pandurević, Amnu Popovac, Dijanu Zeleniku, vi vidite da su to njihovi stavovi i njihove odluke.

Ali, većina muškaraca u politici su isto tako marionete, ne rade ništa i samo prate instrukcije nadređenih.

ZADOVOLJNA: Koliko su žene solidarne jedne prema drugima?

Ivana Marić: Žene nisu baš solidarne i mnogo se razlikujemo i razilazimo u stavovima. Malo smo ljubomorne i sujetne. To se čak vidi i u parlamentu na primjeru poštovanja zakona o jednakosti spolova. Kada se biraju funkcije na kojima bi trebale biti isključivo žene, žene ne glasaju za žene. Ono što meni smeta je činjenica da žene ne ulaze u politiku jer ih zanima politika, nego da bi pobjegle iz svog monotonog života. Onda se to svede na druženje, a ne na potrebu da se mijenja zbilja.

ZADOVOLJNA: Kako da mlada žena opstane i ostane u našem društvu?

Ivana Marić: Mlada, samosvjesna žena će se izboriti ako ne nalazi opravdanja i ako je ambiciozna. Naše društvo je otvoreno za sve koji žele da postignu nešto svojim trudom i radom. Uvijek ima prepreka i za žene i za muškarce ali, ako žena želi da ide naprijed treba da se trudi, ne obazire na negativne komentare i junački ide naprijed. Prepreke su samo u našim glavama.

 

Razgovarala: Vanja Šunjić