youtube.com

Gdje smo to izgubili čovjeka u nama, gdje smo to izgubili ljudskost?

Živimo u nekom čudnom vremenu, gde sve ima svoju cijenu, sve se nešto kupuje i prodaje, a gdje su nam ostale prave vrijednosti, ono što je vrijedno pažnje, poštovanja, ono što se nit’ kupuje nit’ prodaje… Obraz, obećanje, poštovanje, tradicija, moral, data reč? Gde je to nestalo???

Naučena sam u domu mojih roditelja da se ne obećava ono što se ne može ispuniti, da je data riječ svetinja, a moral i poštenje čuvaju obraz, da se svaki čovjek poštuje, bez obzira ko je, kako se zove i odakle dolazi… Da nije važan njegov ni vjerski ni politički status, ni njegovo porijeklo, ni da li je bogat ili siromašan, već da li je i koliko čovek. Iz imana obično ništa nećeš saznati, ali hoćeš iz postupaka, i riječi nekad zavaraju ali postupci, djela, oni nikad ne lažu…

Živimo u tom nekom svijetu gdje nije “moderno” biti pošten, gde se mjerimo autima i novcem….
Kakva su ovo vremena, u kojima se žene cijene po veličini atributa, gdje se polu – gole šetaju ulicama, objavljuju milion slika po društvenim mrežama, pa djevojke, zar nemate ni oca ni brata da vam kaže da to ne valja, zar se ne stidite vaše gole kože pred milionima očiju, bićete sutra majke, snahe, žene nekome, zar vam nije žao vašeg budućeg djeteta ?

Nije to “moda” drage moje, to je vulgarna golotinja i razlog zašto muškarci više cijene žene, ne čudite se kad vas neko nazove “pogrdnim imenom” same se tako predstavljate, dođite sebi, ne blatite ženski rod…

Čudna su ovo vremena došla, sve se i kupuje i prodaje, ali ne mogu i neću da se pomirim sa tim da se ljudskost krije od tuđih oćiju i izlazi na površinu samo kad nas sustigne neka nevolja…

Izvor: tragmudrosti