Poslijeporođajna depresija: Kako razlikovati umor od poremećaja?

438
Foto: Shutterstock

Prije svega, u razdoblju nakon rođenja djeteta događa se niz hormonskih i organskih promjena i prilagodbi. Vjerojatno će se ostvariti neka ugodna očekivanja vezana uz majčinstvo, no možda će postati realna i mnoga strahovanja.

Svakodnevna briga o djetetu donosi novu razinu stresa u majčin život. Kada tome dodamo umor, neprospavane noći, neizbježne promjene u načinu života i odnosu s partnerom i obitelji, vrlo jasna postaje mogućnost da će majka nakon porođaja pokazivati određene psihičke tegobe. I doista, mnoge žene iskusiti će u tom razdoblju poslijeporođajnu tugu.

Poslijeporođajna tuga (engl. baby blues) prolazna je promjena raspoloženja koja se javlja u prvim danima nakon porođaja i traje od nekoliko dana do dva tjedna. Majke koje iskuse poslijeporođajnu depresiju mogu biti plačljive, emocionalno osjetljive, razdražljive, promjenjiva raspoloženja. Mogu imati problema sa spavanjem i koncentracijom, biti umorne, tjeskobne ili nezadovoljne.

Prema rezultatima nedavnog istraživanja, 20-40 posto majki – a prema nekima njih čak i do 80 posto – doživjet će poslijeporođajnu tugu. Ona nije ozbiljna opasnost za majčino i djetetovo zdravlje jer je majka, usprkos određenim poteškoćama, sposobna brinuti se za svoje dijete. Poslijeporođajna tuga smatra se uobičajenom reakcijom na promjene nastale u razdoblju nakon porođaja, i uz strpljenje i potporu obitelji i okoline ona će brzo nestati.

Međutim, ponekad majka nakon porođaja doživljava intenzivne promjene raspoloženja koje se očituju u mnogim područjima njezina života i koje ometaju njezino svakodnevno funkcioniranje. Postoji mogućnost da će određen broj majki doživjeti poslijeporođajnu depresiju.

Poslijeporođajna depresija je poremećaj raspoloženja u kojem dominiraju osnovni simptomi sniženog raspoloženja – depresije i gubitka interesa. Uz njih se pojavljuju i mnogi drugi simptomi, i to na razini mišljenja, emocija, ponašanja i na tjelesnom planu.

Poslijeporođajna depresija javlja se najčešće unutar tri mjeseca od porođaja, no može biti prisutna već od djetetova rođenja ili se nastaviti na depresiju koja se pojavila u trudnoći. Moguće je da se pojavi i iza trećeg mjeseca pa sve do godine dana od djetetova rođenja. Učestalost pojavljivanja poslijeporođajne depresije je između 10 do15 posto. Ovisno o težini i vrsti simptoma, može biti blaga, umjerena ili teška.

Pored osnovnih simptoma, u poslijeporođajnoj depresiji mogu se javiti neki od sljedećih simptoma:

  • često plakanje, tuga i potištenost
  • smetnje koncentracije i poteškoće pamćenja
  • osjećaj preplavljenosti, nemogućnost nošenja sa svakodnevnim problemima te poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka
  • iskrivljen ili negativan doživljaj stvarnosti, sadašnjosti, ali i budućnosti
  • razdražljivost, tjeskoba, bezvoljnost
  • nedostatak samopouzdanja i osjećaja vlastite vrijednosti, bespomoćnost
  • osjećaj beznađa, nemoći ili krivnje
  • nedostatak užitka i zanimanja za bavljenje stvarima kojima se žena ranije bavila (uključujući i seksualnu želju)
  • nesanica (koja nije povezana s djetetovim potrebama) odnosno poteškoće s usnivanjem ili pretjerano spavanje
  • značajne promjene apetita – osoba jede ili premalo ili previše
  • tjelesne smetnje kao što su glavobolje, bol u prsima, izraženo kucanje srca, bolovi u želucu i slično
  • nedostatak ili slaba povezanost s djetetom te gubitak zanimanja za dijete, obitelj i druge aktivnosti, osjećaj nedostatka ljubavi prema djetetu ili pretjerana zabrinutost za dijete
  • katkada se javljaju suicidalne misli, strahovi i opsesivne misli da će majka nauditi djetetu

Svaka majka može oboljeti od poslijeporođajne depresije, međutim kod nekih žene rizik od obolijevanja bit će veći. Iako postoje različite teorije koje objašnjavaju nastanak poslijeporođajne depresije, stručnjaci se načelno slažu u tome da kod žena koje pate od poslijeporođajne depresije svakako postoje određene endokrinološke i neurofiziološke promjene.

Faktori rizika su postojanje poremećaja raspoloženja ili depresije u osobnoj ili obiteljskoj povijesti, problemi s ovisnošću, narušeni partnerski odnosi, nedostatak podrške okoline, loše socioekonomske prilike, izolacija, stresni događaji u majčinu životu, porođajne komplikacije, neželjena ili neplanirana trudnoća te majčina dob, pri čemu majke mlađe od dvadeset godina imaju veći rizik od depresije.

Depresivni simptomi mogu se pojaviti i u slučaju poremećaja u radu hormona štitnjače, pa je prije liječenja važno prepoznati radi li se kod majke o poremećaju u radu štitnjače, jer o tome ovisi i vrsta tretmana koji će se primijeniti.

Iako je moguće da kod majke koja pati od poslijeporođajne depresije spontano dođe do poboljšanja i ozdravljenja, najveći dobitak i za majku i za njezinu obitelj bit će ako se depresija na vrijeme prepozna i liječi. Na žalost, poslijeporođajna depresija često ostaje neprepoznata, a samim time i neliječena. Mnoge majke u tišini pate i kroz nju prolaze same.

Podaci pokazuju da manje od 20 posto žena sa simptomima poslijeporođajne depresije potraži pomoć, čemu pogoduje nekoliko faktora. Mnoge žene boje se osude svoje okoline, boje se da će biti stigmatizirane zbog toga.

Nadalje, briga oko djeteta i nova uloga ostavljaju malo vremena za brigu o sebi. Kod majke je često prisutan osjećaj da ‘još nije tako strašno’ te da tu situaciju može i mora riješiti sama. Okolina često potiče takav stav, gledajući na poslijeporođajnu depresiju kao na majčin hir ili nesposobnost, nešto što ona sama odabire i na što sama utječe te samim time nešto što može promijeniti ako to želi. No to nikako nije istina!