Draga mama, ti si moj heroj

I znam da ti je teško, znam da su tvoji dani sumorniji a koraci teži od mojih, ali ti se ipak ne žališ. Još nisam naučila kako ljudi za idole uzimaju zvijezde filmova, ljude koji putuju u svemir ili instagram zvijezde? Kako mogu?

1951

 

 

Najdraža mama, pišem ti jer mi nedostaješ. Politika države u kojoj sam rodjena odvojila me je od tebe prije 7 godina. Bila sam još dijete kada me je zemlja daleke Istočne Azije primila kao svoje.

Mama, ne želim da misliš da plačem dok ti ovo pišem. Pišem ti i zato jer želim da znaš da si ti moj heroj, moja sreća i svaki put motivacija za sve surovije životne korake.

Vani je kiša. Ponovo jedan sumoran dan, ali se radujem sutrašnjem vikendu. Nekako je sedmica bila i preduga za 5 dana. I vidi me, opet se žalim i sjetim se tebe. Sjetim se tebe i postidim se.

Zadnji odmor u Bosni mi je bio nova lekcija. Nova lekcija iz koje sam ponovo naučila da ti se divim. Pored posla ne stignem uraditi obaveze koje me čekaju poslije. To me jos nisi naučila; kako uskladiš brigu o bolesnoj nani, ostatku porodice i svemu ostalom oko tebe. Ti si moje čudo.

I znam da ti je teško, znam da su tvoji dani sumorniji a koraci teži od mojih, ali ti se ipak ne žališ. Još nisam naučila kako ljudi za idole uzimaju zvijezde filmova, ljude koji putuju u svemir ili instagram zvijezde? Kako mogu?

 Ni obilazak oko cijele zemaljske kugle me još nije naučio da je neko veći heroj od tebe, mama.

Ti si moj jedini uzor. Jedina koja je svaki put spremna slušati moje gluposti i podržati me. Jedina koja će me i dalje voditi za ruku, putem kojim sam ja zadovoljna, a ti ponekad i ne; znajući da je to moja odluka; poštujući je i podržavajući me.

Kažu da pametni ljudi završavaju fakultete, pa su nekima i uzor u životu. A ja se pitam kako? Zar je čovječnost u broju godina koje smo proveli u školskoj klupi?

 Rekla bih ne.

Čovječnost je mama, u tebi. U tvojoj brizi za sve nas. Čovječnost je u ljubavi koju uskraćuješ sebi da bih se ja osjećala zadovoljno i sretno. Tvoja sreća je tebi uvijek bila najmanje bitna. Draga mama, da bih ja bila sretna, tvoja sreća je uslov za to.

Aerodromi, mnoge suze i rastanci su nas odvojili od topline i trenutaka skupa, ali želim da znaš da sam sretna u ovoj zemlji u kojoj se izgubiš dok je pronadješ na karti. I nedostaješ mi ponovo. Toplina i ljubav su u tvojim rukama koje mi i danas pruže najtopliji zagrljaj kada ih sretnem ponovo.

Draga moja mama, žao mi je što nismo skupa, i što dani odlaze kroz telefonske pozive i poruke. Ali želim da znaš da sam sretna i na 12 000km od tebe i da ću biti još sretnija znajući da ovo čitaš uz osmijeh, a ne suze. Sretna sam jer nosim sve dragulje i  vrijednosti koje si usadila u mene. Nosim poštenje, iskrenost i karakter; koji mnogi nemaju. Ovo su vrijednosti, draga mama, koje će i ostati kada nas jednom ne bude tu. I budi sretna, mama. Sve što si me naučila, nikada se neće moći uporediti sa najprestižnijim školama i fakultetima, niti sa najpoznatijim zvijezdama niti profesorima. I nikada mi ih nitko neće oduzeti.

Draga mama, ti si najbolji profesor, savjetnik, psiholog, doktor i prijatelj. Mama, ti si moj najveći heroj.